Šta da radim sa kompulzivnim ponašanjem svog psa?
Počni od veterinara, jer se prvo isključuju bol, bolest kože i neurološki uzroci — noga koju pas liže do rane može da bude noga koja boli. Ako jeste kompulzija, ponašanje samo sebe podržava: smiruje psa, i baš zato ne prestaje samo od sebe i zato blokiranje ne menja ništa u razlogu zbog kog je tu. Posao je na stresu i rutini oko njega, a teški slučajevi idu kod veterinara specijaliste za ponašanje.
Ukratko
Celo poglavlje u nekoliko redova. Dalje čitaj samo tamo gde hoćeš da znaš zašto.
Sažetak rase je samo predrasuda o rasi.
Možeš da koristiš predrasude — ali upoznaj svog psa.
Zavisi od uzgoja, sredine i samog karaktera psa. Može da ima sve osobine rase, neke, ili nijednu. Svaki pas je poseban.
1 Šta se smatra kompulzijom
Klinički naziv je kompulzivni poremećaj kod pasa: ponavljano, dugotrajno ponašanje, izvedeno van konteksta, koje smeta normalnom životu. Uobičajen spisak:
- Jurenje repa i vrtenje u krug
- Sisanje slabina, sisanje predmeta
- Jurenje svetla i senki
- Lizanje podloga — pod, zidovi, nameštaj
- Lizanje jednog mesta do rane (akralni dermatitis od lizanja)
- Hodanje u krug, kljocanje u prazno, ukočenost i zurenje
- Pijenje mnogo više nego što psu treba — ovde je uzrok u ponašanju redak (VCA), pa ga vodi kod veterinara
Tri reči nose tu definiciju: ponavljano, van konteksta, smeta. Pas koji juri rep deset sekundi pa ode da spava igra se. Pas koji to radi dvadeset minuta, svake večeri, i ne može da se prekine, ne igra se.
Koliko je česta zavisi od toga gde povučeš granicu. Nijednu brojku nismo mogli da vežemo za primarni izvor: ono što se obično navodi za dijagnostikovani kraj jeste mali procenat pasa, pa to uzmi kao grubu procenu. Blagi kraj je mnogo češći od kliničkog — a blagi kraj je tamo gde se ljudi smeju i snimaju.
2 Zašto ne prestaje samo
Ovo je deo koji menja kako o tome razmišljaš.
Samo ponašanje smiruje psa. Ono samo sebe podržava: izvođenje ga smiruje, što ga čini verovatnijim sledeći put kad pritisak poraste. Zato to i nije navika u običnom smislu i zato čekanje da mu dosadi ne radi. On to ne radi bez razloga. Radi zato što mu pomaže.
Praktična posledica sledi odmah, a lako se shvati naopako:
| Šta pas radi | Šta se postiže blokiranjem |
|---|---|
| Koristi ponašanje koje mu spušta stres | Ponašanje stane na trenutak |
| Stres koji ga je izazvao | Nepromenjen |
| Njegov način da to podnese | Sada i njega nema |
Znači, zaustavljanje pokreta nije mera koja radi. Mera je usmerena na razlog zbog kog je pokret tu.
3 Prvo medicina, uvek
Ništa ovde nije pitanje ponašanja dok veterinar ne kaže da nije medicinski problem. Bol, bolesti kože i neurološka stanja proizvode ponavljano ponašanje, i idu prvi.
Noga koju liže može da bude noga koja boli. Bolest kože, alergija, zglob ispod, stara povreda koja i dalje smeta: bilo šta od toga daje psa koji liže isto mesto iznova, a rad na ponašanju to neće ni dotaći.
Lizanje šapa je najpogrešnije čitano ponašanje u celoj ovoj oblasti, jer stoji na dva spiska odjednom: na gornjem, kompulzivnom, i kao klasičan znak u literaturi o alergijama. Ista slika, dva različita odeljenja — vidi alergije na hranu i vlažne ekceme.
I još jedno, svojstveno ovoj rasi: lizanje, mljackanje i ponavljano gutanje mogu da budu mučnina ili refluks, a ne kompulzija. Kod psa pljosnate njuške to nije egzotična mogućnost — vidi hijatusnu herniju. Pas koji guta vazduh posle obroka priča ti o stomaku, a ne o glavi.
4 Odakle dolazi
Klinička slika je spoj genetike, stresa i moždane hemije, a genetski deo se vidi po tome koliko se uredno određena ponašanja poklapaju sa određenim rasama:
| Ponašanje | Rasa sa kojom se najviše vezuje |
|---|---|
| Sisanje slabina | Doberman |
| Vrtenje u krug | Bul terijer |
| Jurenje nepostojećih muva | Patuljasti šnaucer |
| Lizanje jednog mesta do rane | Mnoge srednje i velike rase |
Finska anketa vlasnika (Salonen i sar., 2020; 13.715 pasa) merila je kompulziju kao jednu od sedam osobina vezanih za anksioznost i našla velike razlike među rasama, što vodi u istom pravcu.
A evo i praznine: nismo našli nijedan kompulzivni obrazac svojstven francuskom buldogu u svemu tome, ni brojku za rasu. To nije isto što i „ne dešava se“. Znači da nismo našli objavljen broj, a mi ga nećemo izmisliti.
5 Šta je jedna studija našla o jurenju repa
Jedna studija (Tiira i sar., PLOS ONE, 2012; 368 pasa iz četiri rase) gledala je baš okruženje oko kompulzivnog jurenja repa, poredeći pse koji jure rep sa kontrolnim psima. Njene nalaze treba pažljivo čitati: to su povezanosti, a ne dokazani uzroci.
- Psi koji jure rep bili su stidljiviji od pasa iz poređenja.
- Ranije su odvojeni od majki nego psi iz poređenja.
- Početak je bio rani — obično između 3. i 6. meseca.
Nalaz o ranom odvajanju je još jedna pojava istih nedelja. One izlaze i u istraživanjima o strahu, o kontroli ugriza i o problematičnim ponašanjima kod odraslih pasa — vidi poglavlje o socijalizaciji. Različiti problemi, isti prozor.
6 Šta pomaže
1. Veterinar, prvo. Pre nego što se išta nazove kompulzijom, isključuju se medicinski uzroci. Ako se nađu, to je odgovor, i bolji je od plana za ponašanje.
2. Radi na pritisku, a ne na pokretu. Šta psa pritiska? Buka, izolacija, dosada, nepredvidiv dan, premalo sna, domaćinstvo u lošoj nedelji. Spusti to, i ponašanje ostaje bez posla.
3. Neka dan bude predvidiv. Rutina nije luksuz za psa koji već koristi ponašanje kojim se sam smiruje. I san ovde može da bude važan: studije nalaze povezanost sna i ponašanja, a ne uzrok (vidi poglavlje o snu).
4. Daj ponašanju dozvoljenu zamenu. Grickanje, njuškanje, lizanje nečega što je za lizanje i napravljeno — odušak, umesto prazne rupe tamo gde je ponašanje bilo. Poglavlje o grickanju pokazuje kako to izgleda.
5. Ako raste, ako se pas povređuje ili traje satima, vodi ga kod veterinara specijaliste za ponašanje. Lek za kompulzivne poremećaje postoji, propisuje ga i prati veterinar, a šta se koristi jeste njegova odluka, nikad odluka veb stranice.
7 Spajk: naše iskustvo
Naše priče i mišljenja na ovoj stranici su naše lično iskustvo sa jednim psom, Spajkom. Jedan pas nije merilo za sve — za tvog psa odlučuje tvoj veterinar.
„Šape, ponekad. I ispalo je da uopšte nije problem u ponašanju.“
Spajk (Spike) nema nijedno ponašanje sa gornjeg spiska. Ne liže podloge, ne juri rep i ne vrti se, ne juri senke, ne guta u prazno. Jedino što radi jeste da ponekad liže šape.
I tu je zanimljiv deo, jer je lizanje šapa upravo ono ponašanje na koje ovo poglavlje upozorava u oba smera. Kod njega je koža, a ne kompulzija — kad ga svrbi ili je nešto nadraženo, liže šapu. To se sklopilo kroz godine posmatranja, davno pre nego što smo išta od ovoga zapisali.
A to vredi reći povodom pravila „prvo isključi medicinsko“. Ono je napisano kao da veterinar to isključi u jednoj poseti. Kod nas je prvi trag našao onaj ko sa psom živi, gledajući šta dolazi pre lizanja i šta ide uz njega. Pravilo je tačno: mi primećujemo, veterinar isključuje.
Teža polovina: Spajk ima hroničnu alergiju koja ga prati ceo život, i češe se više kad se uzbudi. Naše mišljenje, a ne dijagnoza: alergija je ambijentalna. Menjali smo više stvari, a rezultat je isti; leti se češe više, a u određenim mesecima ide gore-dole. Jedno ponašanje, dve stvari u isto vreme. „Isključi medicinsko“ to ne rešava, jer je medicinsko prisutno i opet nije cela priča. Gledamo šta tog dana vodi, a nekim danima se prosto ne može razlučiti.
Vlasnici često pitaju
Šta da radim sa kompulzivnim ponašanjem svog psa?
Počni od veterinara, jer se prvo isključuju bol, bolest kože i neurološki uzroci — noga koju pas liže do rane može da bude noga koja boli. Ako jeste kompulzija, ponašanje samo sebe podržava: smiruje psa, i baš zato ne prestaje samo od sebe i zato blokiranje ne menja ništa u razlogu zbog kog je tu. Posao je na stresu i rutini oko njega, a teški slučajevi idu kod veterinara specijaliste za ponašanje.
Da li je jurenje repa uvek problem?
Nije. Kratak nalet kod razigranog psa koji posle toga radi nešto drugo jeste igra. Klinička slika je ponavljana, dugotrajna, van konteksta i smeta normalnom životu: dvadeset minuta u isto vreme svake večeri, teško se prekida, i pas ne može da se smiri bez toga.
Zašto mi pas stalno liže istu šapu?
To pitanje pripada dvama odeljenjima odjednom. Stoji na kompulzivnom spisku, a klasičan je znak problema sa kožom ili alergije, pa se medicinska strana proverava prva. Kod psa pljosnate njuške lizanje, mljackanje i ponavljano gutanje mogu da budu i mučnina ili refluks, a ne nešto iz ponašanja.
Da li da ga zaustavim kad to radi?
Blokiranje pokreta ne rešava ono što ga je izazvalo. Kompulzivno ponašanje smiruje psa, pa mu zaustavljanje oduzima način da to podnese, dok pritisak ostaje tačno gde je bio. Koristan posao je na stresu, rutini, snu i odušcima koje ima. Ako liže jedno mesto do rane ili ono krvari, vodi ga kod veterinara; kako da se to mesto zaštiti, odlučuje veterinar.
Da li francuski buldozi dobijaju kompulzivne poremećaje?
Nismo našli nijedan obrazac ni brojku svojstvenu rasi u istraživanjima, i radije ćemo to reći nego popuniti prazninu. Razlike među rasama u osobinama vezanim za anksioznost velike su u finskim podacima, a pojedine kompulzije se snažno vezuju za pojedine rase, ali objavljen broj za ovu nismo našli.
Izvori
- Tiira K et al. Environmental Effects on Compulsive Tail Chasing in Dogs. PLOS ONE (PMC). ncbi.nlm.nih.gov
- VCA Animal Hospitals — Compulsive Disorders in Dogs. vcahospitals.com
- VCA Animal Hospitals — Testing for Increased Thirst and Urination. vcahospitals.com
- Clinician’s Brief — Canine Compulsive Disorder: diagnosis, treatment, management. cliniciansbrief.com
- Salonen M et al. Prevalence, comorbidity, and breed differences in canine anxiety in 13,700 Finnish pet dogs. Scientific Reports, 2020. nature.com